Mesta koja MORATE posetiti.
Sokobanja, Sokograd, dođeš star, odeš mlad! Postoje ta neka mesta kojima se uvek rado vraćam i Sokobanja je definitivno na vrhu liste. Poslednjih par godina uvek bar na nekoliko dana svratimo u ovu banju i otuda ovo moje znanje o zanimljivim lokacijama u banji i okolini.

Sokobanja se nalazi na visini od oko 400mnv. Poznata je turistička destinacija u Srbiji za rekreativni, a naročito banjski turizam. Nalazi se između planine Rtanj i planine Ozren. Pominje se prvi put u XVII veku, a organizovani banjski turizam je počeo 1837. god. za vreme vladavine Miloša Obrenovića. I dan danas u banji postoji Milošev konak (doduše sad je kafana), kuća gde je on boravio tokom posete Sokobanji, tik pored šetališta. Šetalište je nezaobilazna tačka u Sokobanji. Ovde se odvija sav kulturni život, kao i sva gradska dešavanja. Pored šetališta se prostire i Gradski park koji je prelepo uređen, prepun cveća i pravo mesto za beg tokom letnjih vrućina.

U Gradskom parku, preko puta Miloševog konaka nalazi i tursko kupatilo iliti hamam. Izgrađeno je u XV veku za vreme Turaka ali na mnogo starijim temeljima iz doba Rimljana. Od tada je ovo kupatilo 3 puta rušeno. Prvi koji je obnovio hamam je Miloš Obrenović i u ovom kupatilu još uvek postoji Miloševa kada koju je on koristio kad je boravio u banji. Hamam ima muzejsku vrednost i nalazi se pod zaštitom države Srbije. U samom centru nalazi se i crkva Preobraženja Gospodnjeg, podignuta 1835. god. Međutim, ova crkva je vrlo loše sagrađena i posle samo 20 god. ona je srušena i napravljena nova. Sadašnja crkva sagrađena je 1892. god. kad je i osveštena i to po nalogu mitropolita Mihajla, rođenog Sokobanjca. Nakon šetnje po mermernom šetalištu i kroz Gradski park, toplo preporučujem da se okrepite domaćim specijalitetima i rakijom u kafani Zelengora koja se nalazi pored šetališta.

Sokobanja je mnogo više od centra i šetališta, ona je spoj prirode i odmora za dušu. Jedan od najpoznatijih vodopada u Srbiji nalazi se u Sokobanji i to na planini Ozren. Vodopad Ripaljka predstavlja jedan od simbola Sokobanje ali ako dolazite u letnjem periodu teško da ćete videti vodu na ovom vodopadu. Ukoliko želite da ovaj vodopad posetite pešaka od centra banje, trebaće vam oko sat vremena. Autom vam je potrebno svega 10-ak min. vožnje. Pored ulaza u specijalnu bolnicu Ozren, izletište Grudno, nalazi se parking gde možete ostaviti svoj automobil i zatim pešaka nastaviti do vodopada. Trebaće vam oko 10 min. hoda.

Sasvim je logično da želite da vidite vodu na vodopadu i da biste je videli ovde, morate doći pred kraj zime ili u rano proleće. Vodopad je dobio naziv Ripaljka po narodnom izrazu za skakanje vode, ripanje, voda ripa. Doduše, na ovom vodopadu voda ne ripa tokom cele godine. Vodopad Ripaljka nastaje na reci Gradašnici i 1948. god. je zaštićen kao prirodno blago. Visok je oko 14m. Kad vidite ili pak ne vidite vodopad Ripaljku, pravo je vreme za odmor u zelenoj oazi izletišta Grudno. Izletište je lepo uređeno sa malim jezerom i dva izvora pitke i hladne vode. U jezeru ima pastrmke ali je ribolov zabranjen. Bajkovito i lepo urađeno i odlično za letnji period. Postoji i veliki park pogodan za decu i uživanje u raznim sportovima. Sokobanja tj. njena bliža i dalja okolina je krcata mestima gde možete odmoriti od svakodnevnice i gradske buke.

Još jedno izletište iza koga se krije sjajna legenda i koje morate posetiti jeste izletište Očno. Od izletišta Grudno je udaljeno samo 10-ak minuta kolima. Ovo izletište je poznato po ,,Kamenu ljubavi”, usamljenoj steni na sredini livade. Niko ne zna odakle ta stena tu i izaziva veliku pažnju turista iz Srbije kao i iz drugih zemalja.
Narodno verovanje kaže da je Čučuk Stana jurila Hajduk Veljka 3 kruga oko ovog kamena i na trećem krugu Hajduk Veljko je posustao. Zatim su se popeli na stenu i tu proveli noć, što je samo učvrstilo njihovu ljubav. Upravo zbog ovog verovanja mnogi parovi dolaze ovde i obilaze krugove oko ovog ogromnog kamena i zatim se penju na isti (što uopšte nije lako, verujte mi).

Osim raznih aktivnosti u prirodi, u letnjem periodu u Sokobanji možete uživati i u poseti akva parku ,,Podina”. Jedan od mojih omiljenih akva parkova u Srbiji, mada je u poslednje 2 god. uvek strašna gužva i bukvalno nema gde igla da padne. Od centra Sokobanje potrebno vam je oko 5 min. kolima. Možete kupiti dnevnu i poludnevnu kartu. Kad vam dosadi gužva u akva parku pravo je vreme da uživate u ledenoj i lekovitoj Moravici. Reka Moravica je najhladnija reka u koju su moje noge kročile ali je i jedinstveno iskustvo kupanje u ovoj reci. Postoje razne plaže gde se možete okupati a moja omiljena je Župan plaža. Moja preporuka je da se do ove plaže prošetate pešaka i to kroz park Banjica. Uvek ima dosta ljudi na ovoj plaži (ni približno kao u akva parku) ali se retko ko kupa zato što je voda stvarno izuzetno hladna. Ono što sam ja mogla da primetim da mi se posle kupanja u reci Moravici cirkulacija u nogama znatno poboljšava na neko vreme.
O tome kako je ova plaža Župan dobila ime postoji legenda. Nekada davno vladar Sokograda imao je sina Župana koji je bio zaljubljen u ćerku vladara Vrmdžanskog grada, lepu Lepteriju. Njihova ljubav je nažalost bila zabranjena i zbog toga oni su rešili da okončaju svoje živote. Bacili su se sa stene Vidikovac koja se nalazi preko puta Sokograda u Moravicu. Njeno telo reka je izbacila na mesto koje i danas nosi njeno ime, Lepterija, a Županovo telo su pronašli na ovoj plaži. Veruje se da duh Župana i Lepterije pomaže nesrećno zaljubljenim parovima. Ko se okupa u ledenoj vodi reke Moravice, pratiće ga sreća u ljubavi.

Kad sam vam već ispričala legendu o Županu i Lepteriji, šteta bi bila da ne posetite i izletište Lepteriju. Ovo je najpoznatije i najposećenije izletište u Sokobanji. Nalazi se na 2 km od centra i da biste došli do Sokograda, morate proći kroz Lepteriju. Zbog nepristupačnog terena, do Sokograda je moguće doći samo pešaka i u patikama. Nikako u papučama, ne pitajte me kako znam. Pravo je zadovoljstvo šetati stazama Lepterije i uživati u žuboru reke Moravice. Čak je Ivo Andrić obožavao Sokobanju i često šetao ovuda i u tišini smišljao remek dela. Pešačka staza kroz Lepteriju se zove Andrićeva staza, njemu u čast.

Na 500m od Lepterije prostire se Sokograd. Jedan od najpoznatijih simbola Sokobanje. Teren je strm i kamenit. Nije preporučljivo za malu decu i starije ljude. Pogled sa Sokograda je fantastičan. Ovo je veoma atraktivna turistička destinacija za sve one koji dolaze u Sokobanju. Zalazak sunca na Sokogradu je nešto što morate videti.

Ostaci ovog starog grada poznati su još i pod nazivom Sokolac. Ovo ime je povezano sa pticama, sokolima. U starija vremena, gospodari koji su vladali ovim gradom su dresirali ove ptice, tj. bavili su se sokolarstvom. Nažalost, danas su ove ptice vrlo retke u ovom kraju. Prema istraživanjima, Sokograd je sagrađen u doba Justinijana u cilju zaštite od varvara. Ne zna se tačno koliko puta je ovaj grad rušen i osvajan, niti ko ga je sve osvajao. Ono što se zna da je Sokograd poslednji put srušen od strane Muse Kesedžije i u tom pohodu Musa je osvojio i Vrmdžu i Bovan.

Već ste mogli da zaključite da sam totalno fascinirana Moravicom i stoga se izvodi zaključak koje je moje omiljeno izletište. Izvor reke Moravice iliti Vrelo je mesto koje ne smete propustiti da obiđete, verujte mi na reč. Nalazi se na oko 20km od Sokobanje i voda je toliko čista i prozirna da odaje utisak kao i da je nema. Oko ovog izvora postoje uređene klupice, kao i mesta za roštiljanje. U letnjim mesecima ne postoji savršenije mesto za rashlađivanje i opuštanje u prirodi.

Na samo 300m od Vrela, nalazi se Vrelska pećina. Put vodi kroz šumu. Pećina je vrlo lepa, ali je ulaz strm i nije prilagođen za decu i starije osobe. Na prvi pogled mala, međutim kad provučete kroz tesan ulaz, pred vama se otkriva ogromna prostorija u koju je nažalost nemoguće ući, zato što su drvene merdevine koje su tu bile postavljene, istrulele. Tako je barem bilo prilikom moje posete. Definitivno zanemarena atrakcija, nažalost, a vrlo malo ulaganja je potrebno da se pećina obezbedi i da se omogući pristup svim turistima.

Još jedna poznatija pećina u okolini Sokobanje nalazi se u selu Sesalac, na 12km od banje prema Knjaževcu. Pored Sesalačke pećine ima puno klupica i stolova, kao i mesta za roštiljanje, a staze su lepo uređene. Ulaz u ovu pećinu je veliki i prostran, za razliku od pećine Vrelo. Sesalačka pećina je delimično osvetljena i dom slepih miševa, tj. čitavih kolonija. Ono što je meni naročito privuklo pažnju prilikom posete ovoj pećini jeste jedan mračni i zavučeni deo, sa tablom ispred na kojoj je pisalo: ,,Porodiljsko sklonište slepih miševa“. Postoji legenda da su nekada hajduci krili u ovoj pećini i da su tu sakrili i mnoga blaga. Zato ljudi često traže skrivene ulaze, tunele i rupe u ovoj pećini, ne bili pronašli izgubljeno blago. U blizini Sesalačke pećine postoji i Sesalačko jezero, veštačkog karaktera, ali više podseća na baru.

Volite li vidikovce? Ja obožavam i sigurna sam da niste čuli da u Sokobanji postoji prelep vidikovac Popovica sa kojeg se vidi Sokograd, kao i Sokobanja. Do ovog vidikovca moraćete peške, ali vredi svakog koraka. Od Župan plaže laganim korakom kroz šumu stižete do Popovice za otprilike 40 min. Staza je uređena i postoje putokazi tako da ne postoji bojazan da ćete se izgubiti. Popovica je jedan od vrhova planine Device i gde god da pogledate svuda ćete videti nešto lepo. Na samom vrhu se nalazi kućica gde možete odmoriti u uživati u pogledu na Sokobanju. A samo malo dalje sa ogromne stene pruža se sasvim drugačiji pogled na Sokograd.

Da li sam nešto propustila u ovom izlaganju? Verovatno da, stoga budite slobodni da napišete u komentaru šta još treba videti u Sokobanji. Ovo nije kraj ovog bloga, zato što moram da vam upoznam sa još jednim mestom u blizini banje. Reč je selu Vrmdža u čijem središnjem delu dominira Latin grad. Do podnožja ovog starog nekadašnjeg grada možete doći kolima, a mali deo puta morate pešaka. Uspon nije mnogo strm i dugačak. Latin grad se prvi put pominje u III veku, kao rimsko utvrđenje za odbranu carskog druma koji je vodio za Bliski i Srednji istok. Pretpostavlja se da je ovaj grad sagradio Justinian, a da je Musa Kesedžija poslednji osvajač ovog utvrđenja. Od ovog grada je danas vrlo malo ostalo, može se reći i ništa, ali pogled sa ovog uzvišenja se proteže daleko i svakako trebate ovo mesto staviti na listu želja šta obići kad ste u Sokobanji.

Ono što je daleko poznatije ljudima kad je u pitanju selo Vrmdža jeste Vrmdžansko jezero. Usput ka ovom jezeru nalaze se brojne vodenice zato što je selo bogato vodom i izvorima i savetujem da svratite u Deda Mijinu vodenicu i probate pastrmku iz njihovog ribnjaka. Takođe, možete kupiti sveže brašno. Vrmdžansko jezero je prirodnog karaktera u južnom podnožju planine Rtanj. Prostor oko jezera je lepo uređen i vrlo je popularno izletište. Ovo jezero je poprilično malo i nije mnogo duboko i pretpostavlja se da se voda u jezeru obnavlja iz podzemnih izvora, kiše i snegova. Sa ovog jezera se pruža neverovatan pogled na planinu Rtanj.

Nadam se da ste uživali u ovom blogu i da će vam pomoći prilikom vaše posete Sokobanji!
U međuvremenu pogledajte i video zapise o Sokobanji.
Коментари