Vrnjačka Banja – Kraljica među banjama
Prvi put smo posetili ovu banju 2021. godine i moram da priznam da me tad ova lokacija nije “kupila“. Skoro cela banja je bila pod rekonstrukcijom, a mi smo imali tu nesreću da naletimo na vrlo neljubazne ljude, što u smeštaju, što u restoranima. Nakon 3 godine rešili smo da ovoj banji damo još jednu šansu. Vrnjačka Banja je najveća banja u Srbiji, kao i jedna od najpopularnijih i najposećenijih turističkih destinacija. Nalazi se u centralnoj Srbiji u Raškom okrugu. I mladi i stari rado posećuju ovu banju, neki zbog termalnih izvora a neki zbog šetnje i relaksacije. Kad se priča o Vrnjačkoj Banji, ljudi imaju tendenciju da kažu da je ova banja vrlo skupa. To i jeste delimično tačno, ali kao i u svakom turističkom mestu, logično je da su cene malo jače.
Najpoznatiji simbol Vrnjačke Banje je „Most ljubavi“. A da li ste znali da se iza ovog mosta krije vrlo tužna i stara legenda? Mladi zaljubljeni par, oficir Relja i učiteljica Nada, su se u periodu pre I svetskog rata stalno sastajali na ovom mostu i uživali u svojoj sreći. Činilo se da njihovoj ljubavi ništa ne može stati na put, ali onda se desio I svetski rat i Relja je poslat u Grčku na front. Tamo se zaljubio u drugu devojku, a Nada je kopnila i patila i na kraju umrla tugujući za Reljom. Nakon toga, devojke iz banje su spontano počele da kače katance na most, upisujući imena svojij momaka i sebe, a ključ od katanca bacale u reku, kako bi zaključale svoju ljubav i kako ih ne bi zadesila ista sudbina kao i Nadu. Kako su godine prolazile, tužna priča Nadina postaje zaboravljena. Međutim, ova banja je imala tu čast da je poseti Desanka Maksimović i da se na prvi pogled zaljubi u ovo mesto. Desanka je počela da se interesuje za prošlost banje, legende, tradiciju, istoriju i saznala priču o tragičnoj ljubavi dvoje Vrnjčana. Ova priča je ostavila jak utisak na Desanku Maksimović i inspirisana životima Relje i Nade, napisala je jednu od svojih najlepših pesama – „Molitvu za ljubav“.
Nakon ovog mosta nastavljamo dalje ka šetalištu i svojevrsnoj atrakciji, Gočku. Ako ste bili u Vrnjačkoj Banji a niste se slikali se vrapcem po imenu Gočko, onda kao i da niste bili. Ovaj vrabac nosi ime po planini Goč koja se nadvija nad banjom. Vrabac Gočko od 1990. godine pozdravlja goste koji posećuju ovu banju. Vrabac je ustvari nastao kao maskota Igara bez granica koje su u banji održane te 1990. godine kada je Vrnjačka banja bila domaćin ove manifestacije. Igre su bile zabavnog karaktera a takmičari su bili odeveni u neobične kostime i izvršavali neobične zadatke. U skladu sa time, simbol igara je bio vrabac koji je na sebi imao šajkaču i opanke, elemente srpske tradicionalne nošnje. Postavljen je da namigujući pozdravlja učesnike i od 1990-te godine nije prestao da pozdravlja sve ljudi koji prođu tuda.
Od Gočka smo nastavili šetalištem prema centralnom mestu u banji i ono što sam mogla da primetim da su parkovi baš lepo uređeni i sređeni i da banja baš lepo napreduje. Brojni mostovi preko Vrnjačke reke su prava oaza uživanja i zelenila. Iako prilikom prve posete ovoj banji nisam bila impresionirana, ovoga puta utisak sasvim suprotan. Uživala sam u svakom trenutku šetnje iako je bilo malo previše ljudi za moj ukus. Laganim hodom stigli smo do Trga kulture, glavno mesto dešavanja svih zbivanja u banji. Veštački vodopad koji se nalazi na ovom rgu je idealan za fotografisanje i za uživanje u žuboru vode.
Na moje veliko iznenađenje, iznad samog Trga jasno se uzdiže Vidikovac i to ne bilo kakav već od stakla. Malobrojne stepenice koje prolaze pored vodopada vode do ovog Staklenog Vidikovca, a sa ovog mesta možete uživatu u pogledu na trg i šetalište. Svakako vrlo zanimljiv dodatak ovoj turističkoj destinaciji koji povećava njenu atraktivnost. Ovaj vidikovac je sagrađen 2024. godine i ovo je prvi stakleni vidikovac u Srbiji.
Vrnjačku Banju krasi mnogo mostova a ja ću da pomenem samo neke. Čuli ste priču o „Mostu ljubavi“, ujedno i najpoznatijem mostu u banji a meni je naročito bio zanimljiv „Most matematike“ i to isključivo zbog naziva. Ovo je verovatno i jedan jedini most u svetu posvećen ovoj nauci. Što je sasvim i razumljivo. Ko još voli matematiku? Vrlo je mali broj ljudi koji gaji takva osećanja prema ovoj nauci. Dok smo se kretali šetalištem, ja sam se samo pitala ima li kraja. Očigledno sam zaboravila koliko je ovo šetalište dugačko, ali i zanimljivo. Još jedan od mostova u banji je i „Most daljinar“ i iza kojeg se nalazi lepa priča. Na mostu se nalaze ispisana imena svetskih metropola i tačna udaljenost ovog mosta od istih. Ovaj most je dobio ime u čast poznatog konobara, Nedeljka Neđu Ilića, koji je često okupljao goste banje baš na ovom mostu i pričao im kolika je udaljenost velikih svetskih metropola. S obzirom da se „Most daljinar“ nalazi na kraju šetalištu, rešili smo da skrenemo s puta i odemo do veštačkog jezerceta i Mineralnog izvora „Jezero“. Ovo mesto se nalazi na obodu Vrnjačkog parka i na ovom mestu možete uživati u miru i tišini, daleko od gužve.
U blizini ovog mineralnog izvora, nećete moći da ne vidite panoramski točak „Skyview“. Ovaj panoramski točak visine 50m je najveći panoramski točak na Balkanu. Vožnja traje 15 min. a cena karte za odrasle osobe je 600 din. a za decu od 4-18 god. 450 din. Nakon vožnje na panoramskom točku uputuli smo se u Japanski vrt iliti baštu. Ja nikad nisam bila u Japan i ne znam kako bi to trebalo da izgleda ali sve u svemu lepo za videti. Uglavnom nema gužve, a vrt krasi jezerce i improvizovani mali vodopad. Pored Japanskog vrta nalazi se lavirint napravljen od čempresa. Zanimljiva zabava za najmlađe, ali i za nas malo starije.
Kao što sam već istakla u ovom tekstu, parkovi u Vrnjačkoj Banji su savršeno uređeni i pejzažna arhitektura oduzima dah. Raznoliko i šarenoliko cveće mami poglede, a mirisi lipa pune nosnice očaravajućim mirisom. Na putu između lavirinta i naše sledeće lokacije, uživali smo u oazi zelenina i vegetacije i ovaj deo Vrnjačkog parka je moj omiljeni deo u banji. Fontane i zvuk vode samo upotpunjuju ovaj ugođaj a svu lepotu ovog parka najbolje možete sagledati iz ptičje perspektive.
Nedaleko od ovog dela parka u banji, nalazi se i „Zamak Belimarković“. Pored Vrnjačke crkve, ovaj objekat je najstariji u banji. „Zamak Belimarković“ je građen između 1882. i 1887. god. kao letnjikovac za Jovana Belimarkovića, koji je prvo bio ministar kralja Milana Obrenovića a kasnije i namesnik maloletnog Aleksandra Obrenovića. Ovaj objekat je danas Zavičajni muzej i idealno mesto ako želite da pobegnete od gužve.
Nadam se da sam vam malo dočarala moj doživljaj ove banje i da sam vam približila njene lepote. Ovoga puta, Vrnjačka Banja me je kupila i sigurno ću je i nadalje posećivati. Moram da napomenem da se u ovoj banji odigrava nadaleko poznati festival „Lovefest“. Kad sam bila mlađa imala sam želju da prisustvujem ovom festivalu, ali nikad nisam. Sad te želje više nema. Kad se već nađete u kraljici među banjama obavezno posetite i planinu Goč i jezero Selište koje se nalazi na Goču kao i neke od vidikovaca na ovoj planini. Jezero Selište se nalazi na oko 25 km od Vrnjačke Banje i strogo je zabranjeno bilo kakva aktivnost koja ugrožava čistoću ovog jezera, zato što se voda iz njega koristi za snabdevanje banje.
Pogledajte i video snimke o ovoj banji.
Video od pre 3 god.
Comments